ZAŠTO DUŠA GOVORI TIHO
Jesi se kad našla u sobi prepunoj ljudi na nekoj zabavi ili domjenku? Sjećaš li se nerazgovjetne buke koja je vladala? Žamor svih prisutnih, vjerojatno pomiješan s pozadinskom glazbom onemogući svaku normalnu komunikaciju? Jesi primijetila što ljudi tada najčešće rade? Deru se još više, u želji da nadglasaju već postojeću buku. No posljedica toga je samo to da te boli grlo i da se na kraju osjećaš iscrpljeno.
Malo ljudi zna da postoji onaj jedan tihi šapat koji je više vibracija, a ne šapat koji je potpuno drugačiji od okolnog ozvučja i na koji, ako podese svoje glasnice, imaju puno veću šansu prenijeti poruku. Slušatelj tada, iako osoba zapravo šapuće, njen glas radi drugačije frekvencije može izolirati iz mnoštva drugih i sasvim jasno čuti poruku, bez da se i jedan i drugi previše naprežu. Komunikacija je skroz tečna, a zvuk se jedva čuje.
Zašto ti ovo pričam?
UNUTARNJI TULUM
Zato jer često čujem da se cure žale kako su izgubile doticaj sa sobom uslijed prenatrpanog rasporeda, previše obaveza i od tuđih glasova u svojoj glavi kao da više ne čuju sebe. To je isto kao da si na gore spomenutom tulumu, koji se ovaj put odvija u tebi.
Pa idući put kad se na njemu zatekneš, budi radoznala i umjesto da jedva čekaš da pobjegneš ostani u tom kaosu i pogledaj što se događa? Tko se to dere unutar tvoje glave? Možda su to internalizirani glasovi tvojih davnih autoriteta? Roditelja, bivših šefova, učitelja? Onih koji i dalje pokušavaju vladati i usmjeravati tvoje ponašanje? Jesu li pomiješani s glasom tvog unutarnjeg djeteta koji plače u panici i nemogućnosti da se s njima izbori? Panika i jednih i drugih dolazi od nepovezanosti sa suštinom našeg bića, zapeli su u nekom prošlom vremenu i prostoru.
To iscrpljuje i normalno je da svi pokušavamo pobjeći iz samih sebe. To često i napravimo. Što je posve neproduktivno. A ima i onih koji se nikad ne vrate.
NOVI PRISTUP
Pozivam te da ovaj put zastaneš i promotriš tu scenu. A onda se sjeti priče o tulumu i frekvenciji. I potraži glas koji je tih, ali uporan, koji je tih ali dosljedan i koji vibrira na posve drugačijoj frekvenciji od ostalih. Njega prati.
Zamisli da slušaš neku skladbu koji izvodi simfonijski orkestar. I bez obzira na to što je u njemu pregršt instrumenata, od kojih svaki svira svoju dionicu, ti se podesi na zvuk druge violine i slušaj samo njenu melodiju. Vidjet ćeš kako će svi ostali instrumenti odjednom izgledati manji, a zvuk violine puno glasniji.
To je to.
SVE BITNO JE U REDU
Isto tako šapuće nam naša duša. I kada uloviš njen fini glas koji se prečesto gubi u kakofoniji ostalih, shvatit ćeš da za tebe ima mnoštvo poruka od kojih je jedna najbitnija: sve BITNO je u redu.
Koristi ovaj trik kada ti treba vodstvo, kada odlučuješ o nečem novom, kada tražiš smjer, kada čezneš za podrškom. Umjesto da se osjećaš samo i izgubljeno, sjeti se da si možda samo izgubila frekvenciju. Ponovo se podesi unutar sebe i slušaj.
Možda otkriješ da se tvoja komunikacija s ostatkom svijeta nekako mijenja kada si pod utjecajem tog vodstva iznutra. Možda otkriješ da si mirnija u situacijama koje bi te prije izluđivale jer imaš to čvrsto uporište unutar sebe. Možda će te manje dirati ono što se događa okolo jer ti imaš svoju unutarnju istinu.
Da. Jednom kada se spojimo sa sobom na ovaj način život izgleda puno smisleniji, puno povezaniji i puno sigurniji.
Želim ti to.
